Endoskopski pregled se može napraviti bez sedacije ili uz prethodnu sedaciju, odnosno uspavanost.
U odluci za endoskopiju bez sedacije odlučujuće je očekivano trajanje i težina endoskopskog pregleda kao i stanje pacijenta zbog njegovih popratnih bolesti. Vrlo je važan i tzv. „prag boli“ koji je individualan za svakog pacijenta jer neke od pretraga mogu biti izrazito bolne.
Prednosti endoskopije bez sedacije se očituju u činjenici što se na taj način izbjegavaju moguće komplikacije sedacije – presediranost, bronhospazam, hipotenzija, hipoventilacija ili aspiracija. Endoskopija bez sedacije skraćuje vrijeme pregleda jer ne podrazumjeva neke prethodne radnje koje se pretpostavljaju u slučaju pregleda sa sedacijom.
Loša strana endoskopije bez sedacije je osjećaj boli i nelagode, što može dovesti do nesuradljivosti pacijenta zbog čega daljnji tijek pregleda postaje rizičan i nerijetko se prekida.
Endoskopski pregled u sedaciji osigurava postupak bez boli i osjećaja nelagode, opuštenost pacijenta što liječniku značajno pomaže u izvođenju postupka. Netočna je tvrdnja kao se pregledom u sedaciji povećava mogućnost komplikacija, prvenstveno perforacije šupljeg organa.
Kako bi se izbjegle moguće nepoželjne komplikacije endoskopskog pregleda u sedaciji, poseban dio čine razgovor pacijenta s liječnikom gastroenterologom i anesteziologom, podaci o dodatnim bolestima, osobito dišnog i kardiovaskularnog sustava, o bubrežnoj funkciji te o alergiji na lijekove.
Potrebno je da pacijent ili njegova pratnja znaju u cijelosti nabrojiti ili pokazati lijekove koje svakodnevno uzima, iskreno dati podatke o uzimanju alkohola ili opojnih droga te navesti podatak o mogućoj ranijoj alergijskoj reakciji na sedaciju. Nakon toga učini se standardni fizikalni pregled.
Neovisno o tome je li endoskopija planirana u sedaciji ili bez nje, svaki pacijent mora imati osnovne laboratorijske nalaze – kompletnu krvnu sliku, testove zgrušavanja krvi (tzv. mali koagulogram), šećer u krvi, jetrene probe (AST, ALT, GGT, AP i bilirubin), Na, K, ureu i kreatinin.
Nalazi ne smiju biti stariji od mjesec dana!
Pacijent daje svoj pisani pristanak i za sedaciju i za endoskopiju potpisujući unaprijed tiskane obrasce s detaljnim objašnjenjima.
Endoskopski pregled u sedaciji (uspavljivanju) započinje postavljanjem tanke iglice (braunile) u venu putem koje pacijent dobiva sedacijski lijek i infuziju fiziološke otopine te eventualno druge lijekove ako se za njima ukaže potreba. Tijekom cijelog pregleda pacijent je monitoriran radi praćenja osnovnih vitalnih funkcija – tlaka i pulsa, praćenje rada srca elektrokardiogaramom na monitoru te razine kisika u perifernoj krvi putem tzv. „pulsne oksimetrije“ postavljanjem pulsnog oksimetra („malene štipaljke“) na prst ruke ili noge čime se prati respiratorna funkcija. Tijekom pregleda, pacijent dobiva kisik putem nazalne sonde pri endoskopiji gornjeg probavnog sustava, odnosno preko maske pri endoskopiji donjeg probavnog sustava.
Po završetku pregleda pacijent se budi, mora postati potpuno priseban s normalnim vrijednostima tlaka i pulsa i uz normalnu ventilaciju i oksigenaciju. Pri povratku kući mora imati pratnju i sljedeća 24 sata ne smije voziti, upravljati bilo kakvim opasnim sredstvima (nož, škare, električne naprave…), motornim vozilima niti potpisivati bilo kakve važnije dokumente.
Sat vremena nakon pretrage može piti, a dva sata nakon pretrage može jesti.
Pacijenti i njegova pratnja dobiju pisane upute o svim mogućim nuspojavama koje bi se mogle javiti unutar 24 sata kao i telefonski broj zdravstvene ustanove koju može zatražiti za pomoć.
Kao uvod u gastroskopiju u nesediranih pacijenata upotrebljavaju se lokalni anestetici za sluznicu ždrijela, najčešće Lidocain u obliku spreja. Oni smanjuju podražaj na povraćanje i blagu tupu bol koja može nastati prilikom pritiska endoskopa na meko nepce. Djeluju oko jedan sat što znači da pacijent u tom vremenu ne smije piti niti jesti kako ne bi došlo do aspiracije sadržaja zbog otežanog gutanja.
U našoj se ambulanti za duboku sedaciju koristi Propofol. Radi se o opoidnom anestetiku koji djeluje trenutačno, nakon 30-60 sekundi, vrlo brzo se eliminira iz organizma preko bubrega (tzv. „vrijeme poluživota“ iznosi samo 2-8 minuta). Djeluje kao neuralni depresor, a nema nikakvog analgetskog učinka. Pacijent spava i nakon buđenja ne sjeća se ničega u vezi pretrage. Daje se intravenski, preko „iglice“ (braunile) u bolusu ili u infuziji.
Najčešće moguće prolazne nuspojava su kratkotrajna apneja i pad tlaka.