KOLONOSKOPIJA

INDIKACIJE I KONTRAINDIKACIJE

Među najčešće indikacije za kolonoskopiju spadaju:

  • traženje uzroka krvarenja kod vidljivog krvarenja iz debelog crijeva, kod crne stolice nakon što je isključen uzrok u gornjem probavnom sustavu, kod pozitivnog okultnog testa u uzorcima stolice te kod neobjašnjive anamije uslijed nedostatka željeza
  • traženje neoplastičnog procesa kod povišenih vrijednosti tumorskih markera, kod bolesnika operiranih zbog kolorektalnog karcinoma 3-6 mjeseci nakon operacije, a kasnije kontrola u istih svakih 3-5 godina, kod bolesnika s odstranjenim neoplastičnim polipom
  • kronična upalna bolest crijeva – postavljanje točne dijagnoze, određivanje aktivnosti i proširenosti bolesti, praćenje uspješnosti terapije, kontrola svake 1-2 godine u potrazi za teškom displazijom sluznice u ulceroznom kolitisu
  • dugotrajna bol u trbuhu
  • dugotrajne smetnje pražnjenja stolice, proljevi, opstipacije i promjena konzistencije stolice
  • nejasno mršavljenje uz očuvan apetit
  • patološki nalazi na rengentskim i MSCT pretragama debelog crijeva
  • intervencijska kolonoskopija: odstranjivanje polipa, zaustavljanje krvarenja, odstranjivanje stranih tijela, postavljanje stentova i sl.

U apsolutne kontraindikacije za izvođenje kolonoskopije spadaju:

  • akutna upala divertikula
  • upala potrbušnice sa ili bez puknuća crijeva
  • fulminantni kolitis
  • akutni infarkt miokarda
  • plućna embolija

 

KOMPLIKACIJE KOLONOSKOPIJE 

  • krvarenja
  • puknuće crijeva
  • kardiopulmonalne: usporenje rada srca, pad krvnog tlaka
ilustracija kolonoskopskog pregleda
Dijagnoze koje se utvrđuju kolonoskopijom

KAKO SE IZVODI KOLONOSKOPIJA? 

Nakon obavljenog razgovora i uvida u medicinsku dokumentaciju, pacijent u posebnoj prostoriji za presvlačenje svuče donji dio odjeće, uključujući donje rublje i oblači gaćice za jednokratnu uporabu od 100% polipropilena s razrezom na strani gluteusa.

Endoskopski pregled započinje smještajem pacijenta u ležeći položaj na lijevom boku sa savinutim i prema trbuhu privučenim koljenima i jastučićem ispod glave što sve omogućuje opušteniji položaj tijela. I jastučić i stol za pregled se prethodno prekriju netkanim tekstilom za jednokratnu uporabu od 100% polipropilena zadovoljavajuće čvrstoće kako se prilikom okretanja pacijenta ne bi poderalo.

Pregled započinje promatranjem vanjskog dijela, područja oko čmara, čime tražimo eventualne promjene kože, „vanjske hemoroide“ i slično.

Potom liječnik izvodi tzv. „digitorektalni pregled“ koji se sastoji od uvlačenja prsta u početni dio debelog crijeva. Prethodno se područje anusa i rukavica na prstu namaže gelom s lokalnim anestetikom kako bi pregled bio što bezbolniji. Digitorektalnim pregledom se ocjenjuje jačina tonusa analnog prstena, prisustvo hemoroidalnih čvorova te je li ampularni dio rektuma prohodan ili se palpira tumorska masa.

Kod muškaraca se na doseg prsta može opipati prostata, ocijeniti njezina veličina i konzistencija.

Nakon toga započinje uvođenje kolonoskopa u crijevo koje se prethodno i tijekom pregleda maže gelom s anestetikom kako bi instrument lakše klizio. Glavne poteškoće tijekom pregleda koje pacijent najčešće osjeća su: napuhnutost, koja je posljedica kontroliranog upuhavanja zraka kroz aparat u crijevo čime liječnik pokušava postići što bolju vidljivost u lumen i stijenku crijeva, zatim umjerena bol te učestaliji nagoni na vjetrove. Stoga se pacijentu preporuča „pustiti vjetrove“ radi olakšanja tegoba tijekom i nakon pretrage.

Tijekom guranja instrumenta kroz crijevo nerijetko se dogodi da se instrument smota u lumenu crijeva u položaj poput sinusoide, odnosno stvara tzv. petlju zbog čega se tijek pregleda otežava.

Kako bi se problem riješio, potrebna je promjena položaja tijela pacijenta od početnog na lijevom boku u položaj na desni bok ili na leđa pri čemu se nastajanje petlje instrumenta u lumenu crijeva prevenira ili rješava.

Tome pomažu i potisci rukom koje medicinska sestra ili tehničar vrše na pojedinim dijelovima trbuha kao i samopomoć pacijenta (npr. svojim isprepletenim prstima obiju ruku potiskuje donji dio trbuha prema ošitu).

U slučaju bilo kakvih promjena na sluznici bioptičkim kliještima odmah uzimamo uzorke za daljnju analizu ili promjenu postupcima termokoagulacije, električnim omčama ili laserom odstranjujemo u cijelosti. Svi navedeni postupci su bezbolni za pacijenta.

Sve uzorke šaljemo na patohistološku analizu u Zavod za patologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Pregledom može biti obuhvaćena cijela dužina debelog crijeva – totalna kolonoskopija ili samo dio crijeva – djelomična, parcijalna kolonoskopija.

Ovisno o više čimbenika; očišćenost pacijenta i njegovoj suradljivosti, promjenama na sluznici i lumenu te primijenjenim dijagnostičkim/terapeutskim zahvatima, sam pregled uobičajeno traje ne više od 20-30 minuta.